U 6. stoljecu nase ere u tadasnjoj prijestolnici mocnog Vizantijskog carstva, Carigradu, visoko pozicionirani drzavni sluzbenik koji se zvao Prokopije, a bio je iz Cezareje, imao je strast za pisanjem o najvaznijim politickim desavanjima kojima je bio svjedok. Srecom, kao jedan od drzavnih sekretara imao je i mogucnosti za takvo nesto, dovoljno obrazovanja iza sebe, priliku i prije svega dovoljno novca. Ali, Prokopije je bio poslusni carski pisac jer je u svojim djelima iskljucivo pisao o svim "mnogobrojnim" i "slavnim" dostignucima velikoga cara Justinijana koji bi, da su do danas ostala samo ta Prokopijeva djela, bio slika i prilika idealnog i savrsenog vladara. Medjutim, isto tako , Prokopije je bio mudar covjek. Nakon sto je veliki Justinijan otisao sa ovoga svijeta, svjetlo dana ugledala je Anegdota tj. Tajna historija kako je kasnije nazvana, u kojoj je Prokopije dao jednu novu, mnogo realniju sliku vladavine cara Justinijana sa svim njegovim manama i nesavrsenostima uz mnostvo pikanterija iz carevog privatnog zivota (ispalo je da mu je zena imala poprilican broj ljubavnika, naime) koje su svi, koji su to naravno znali, rado citali.
Ove pricice o Prokopiju i Justinijanu potakla me na razmisljanje kako historija,istorija ili povijest koja se uci u skolama bas i ne mora uvijek biti u potpunosti istinita, jer je to samo jedan djelic slike o nekom historijskom trenutku. Tako bi i slika o Justinijanu danas bila poptuno drugacija bez "Tajne historije". Pisati o historiji zapravo je poprilicno kompliciran posao jer se uvijek namece pitanje koliko je i da li je uopste moguce pisati historiju objektivno. Iz tog razloga misljenja sam da svaki historijski dogadjaj treba sagledati iz svih u tom trenutku mogucih perspektiva. Da se ne pocnem daviti, kao "pravi historicar" zelim iskazati dobrodoslicu na ovaj blog u kojem pisem o razlicitim historijskim dogadjajima, ponajvise iz nase historije, iz jedne drugacije, malo poznate i zabavnije perspektive nadajuci se da cu u tome i uspjeti.
No comments:
Post a Comment