MOSTARAC HUSAGA CISIC

Husaga Cisic je nas prvi politicar koji je u Titovoj Jugoslaviji otvorio pitanje polozaja Bosnjaka i Bosne.

Otjerao Pavelicevog Dzafer-bega i generala Ambrosija

Ono sto Cisicevu licnost cini iznimnom jeste da nije postojao nesklad izmedju njegovog intelektualnog i moralnog stava s jedne strane i prakticno politickog angazmana, s druge strane. Nacionalna samosvijest i borba za prava Bosnjaka nije ga nikada ogranicila. Sa simpatijama je 40-tih gledao na okupljanje antifasisticke omladine i ilegalaca u njegovoj kuci. Bio je jedan od inicijatora Mostarske rezolucije kojom su bosnjacki intelektualci osudili ustaska zlodjela. Vlasti NDH su ga uzalud pokusale pridobiti. Dzafer-beg Kulenovic, Pavelicev covjek za "muslimanska pitanja" pokusao ga je vrbovati, ali ga je Cisic otjerao iz svoje kuce. Neobavljena posla se vratio i rodjak talijanske kraljevske porodice, general Ambrosi, koji ga je 1942. godine, takodjer, uzalud zelio privuci na stranu fasizma.

Hapsen, pritvaran, interniran

Husaga Cisic je rodjen 15. decembra 1878 godine u Mostaru, gdje je proveo i najveci dio svog zivota. Izuzetnu paznju je pridavao licnom obrazovanju. Prilazi Pokretu za vjersko prosvjetnu-autonomiju Bosnjaka u vrijeme Austro-Ugarske vlasti, kojeg je pokrenuo ali-efendija Dzabic. Zajedno s prijateljima je pokrenuo list "Musavat" gdje se istice izuzetno ostrim clancima protiv austrougarskih vlasti. Formirao je i stranku Muslimansko demokratsku organizaciju. Zbog svog pisanja je bivao hapsen, pritvaran, a potom u tri navrata interniran na Bivolje Brdo kod Capljine, u Bihac, te Arad. Tokom Prvog svjetskog rata je bio mobilisan u kaznjenicku jedinicu Djera, a potom u IV bosanskohercegovacku regimentu sa kojom je ratovao u Italiji gdje je ranjen. Bio je predsjedavajuci Gradskog vijeca Mostara, pa predsjednik Opstine Mostar, predsjednik Vakufsko-meafirskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te clan III zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a.

Borac za nacionalno dostojanstvo Bosnjaka

Ove godine navrsava se tacno 134 godina od rodjenja Mostarca Huseina Husage Cisica, velikog bosnjackog politicara i intelektualca, iznimne licnosti koja je dala pecat ne samo mostarskoj vec i ukupnoj historiji Bosne i Hercegovine i posebno Bosnjaka u prelomnim vremenima s kraja 19., pocetkom i sredinom 20 stoljeca. Sira javnost svakako premalo zna o Cisicu, za sto se ponajvise ima zahvaliti decenijama komunisticke vladavine, kada se njegovo djelo smisljeno zataskavano, buduci da se radilo o jednom od najvecih boraca za prava Bosnjaka i Bosne. Jasno, Cisicevom presucivanju kumovao je svakako i tradicionalni nemar samih Bosnjaka. Nedavnim objavljivanjem Cisiceve knjige "Postanak i razvitak grada Mostara", mostarski intelektualci okupljeni oko Islamske stamparije (IC) Mostar, zapoceli su reafirmaciju djela ovog velikog covjeka. Husaga ce u historiji poglavito biti zapamcen kao nas prvi politicar koji je u Titovoj Jugoslaviji otvorio pitanje polozaja Bosnjaka i Bosne u toj novoformiranoj drzavi. On je tako na Trecem zasjedanju AVNOJ-a podnio amandman na novi Ustav socijalisticke Jugoslavije i jasno istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda i BiH kao republike. Naime, mada je Bosna i Hercegovina usla u sastav Federacije kao jedna od sest ravnopravnih Republika, Bosnjacima nije bilo mjesta kao "sestoj buktinji" na grbu nove drzave, koja je trebala biti njihov simbol. Cisic je predlagao unosenje seste buktinje u drzavni grb Jugoslavije, zato sto su Bosnjaci, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonoca i Crnogoraca, sesta jugoslavenska nacija. No, tadasnji ministar za konstituantu, kasniji disident Milovan Djilas je Cisicu odgovorio da to da li su Bosnjaci nacija jeste "teorijsko pitanje koje se ne moze rjesavati jednim dekretom". S obzirom da njegov prijedlog nije usvojen, Cisic je prigovorio Predsjednistvu Ustavotvorne skupstine i s tim u vezi bio jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava socijalisticke Jugoslavije! Za taj cin je u postratnoj Jugoslaviji, kada se sa "unutrasnjim neprijateljima" zestoko obracunavalo, trebalo je isuvise hrabrosti.

O ovim Cisicevim amandmanima i glasanju protiv Ustava Jugoslavije doskora se nije nista znalo. Komunisticke vlasti ocito su se potrudile da sakriju, prije svega, razloge koji su Cisica, ciji su sinovi Husref i Mithad dali zivote u borbi protiv fasizma, ponukali na ovakvu reakciju. No, u svome dopisu Predsjednistvu Skupstine naroda Ustavotvoren skupstine od 18. januara 1946 godine Cisic sasvim jasno istice nepravdu koja je nanesena Bosnjacima. - Nama Bosancima, kao nesumljivom izdanku onih starih Bosnjana ostavili su pravo da se zovemo muslimanima s prozirnom tendencijom da nam u znaku toga, u svim danim zgodama, ospore pravo rijeci u nacionalnim i drzavno-pravnim pitanja nase uze otadzbine Bosne i Hercegovine – navodi se u Cisicevom dopisu. Protivio se stavovima da je BiH zasnivana ravnopravnosti Srba i Hrvata, isticuci da BiH na ravnopravnostima ta dva naroda, bez Bosnjaka, nema izgleda za opstanak. Husaga je jos tada ukazao na srpski nacionalizam: - Jer po srpskoj nacionalnoj ideologiji, nasa uza otadzbina BiH spada u zivotni prostor srpske nacije, kao i jos mnoge druge nacionalno ne prociscene zemlje, te se zato namece duznost svakom nacionalnom Srbinu, ma gdje se nalazio, da nastoji, da bi se te zemlje i stvarno uklope u svoj nacionalni matinjak, kao sastavni dio njegov – istakao je Cisic, napomenuvsi da Bosnjaci "mirne duse ne podnose da se na tako problematican nacin progira ugled njihove uze otadzbine BiH". Jedan od istrazivaca djela Husage Cisica, profesor sociologije iz Mostara Enes Ratkusic cijeni kako je Cisicev doprinos, u kontekstu ukupne borbe za nacionalnu i politicku afirmaciju Bosnjaka i BiH, izniman. - Razumijevajuci i sagledavajuci sve to u danasnjim povijesno-politickom kontekstu, bez imalo straha ode eventualne nedosljednosti, moze se zakljuciti sljedece – vecina danasnjih bosnjackih predstavnika u vlastima nije dostojna ni da spomene njegovo ime, a kamoli da se s njim poredi – rekao je Ratkusic. On dodaje da je Husaga bio dobrano otvorio put borbi Bosnjaka za nacionalnu afirmaciju, ali da znacajan broj bosnjackih politicara i intelektualaca, kao i danas, nije bio dosljedan Husaginom putu. - Posebna prica su politicari, ali i intelektualci koji su dosli nakon Husaginog politickog sklanjanja, od vladajuce komunisticke garniture, koji su rjesenje tzv. "muslimanskog pitanja" u to vrijeme vidjeli iskljucivo u srpskom ili hrvatskom opredjeljivanju. Vecina ih nije bila dorasla vremenu u kojem su zivjeli – navodi Ratkusic. Poznati mostarski knjizevnik, rahmetli Alija Kebo pisuci o liku i djelu Husage Cisica naveo je da su "njegova stajalista, otvorenost, objektivnost i britkost smetali ljudima uskih pogleda i afiniteta, raznim zavidnicima, i smutljivcima koji su htjeli i hoce da bosnjacki narod bioloski istrijebe s ovih prostora".