Radobolja

Na istoj stranici Ali-hodZinu mahalu nazivam mahala Vakuf. Mahala uz ovu dzamiju nije nikad potpuno obnovljena, a damija je stradala ponovo od pozara izazvanog udarom groma 1922. godine. Munara ove dzamije prenesena je u Jablanicu 1934. godine i ozidana uz tamosnji mesdzid. Na prostorima ovih mahala i u njihovoj blizini sagradjeni su krajem turske uprave slijedeci objekti: Biskupova rezidencija u Vukodolu (jednim dijelom 1848. godine, dovrsena 1851. godine) i katolicka crkva posvecena sv. Petru i Pavlu 1866. godine. Zupni dvor uz ovu crkvu u kome zive mostarski franjevci sagradjen je za vrijeme Austro-Ugarske uprave u BiH 1892. godine. Godine 1894. sagradjena je na Raljevini skola Sestara milosrdnica. Sestre franjevke su uselile u otkupljenu kucu 1899, a njihova crkvica uz kucu izgradjena je 1932. godine. Kuca uz crkvicu s lijeve strane (uz harem Hadzi-Alije Lafe dzamije) sagradjena je 1910. godine.

PRICE O RADOBOLJI:

O tome kako je Radobolja dobila ime postoji vise prica. Jednu lijepu pricu, koju su stanovnici uz Radobolju prepoznavali u vise varijanti, zabiljezio je pisac i folklorist, Mostarac Ivan Zovko (Mostar, 20.08.1864. - 30.03.1900.) pod naslovom "O postanku Radobolje i njezina imena" "Glasnik zemaljskog muzeja", Sarajevo 1889. godine.
"... Jos u staro vrijeme, bila je po cijelom sirokom svijetu nastala velika susa. Sve rijeke po svoj zemlji bile su presusile. Ljudi i hajvan skapavali su po putovima od silne zedji i vrucine. Zito i sve mlive (sve vrste usjeva) bile su preplanule da od njih nije vise bilo ni glasa ni traga. Nad tim bozijim bizem narod se skamenjivao, kao crna kukavica i molio Boga da ga na cas prije od tog pokorenja izbavi. Vruce i pobozne molitve svide se Bogu i on posalje andjela da njima jedinim (onim kojim Radobolja koristi) dade vode i vise nikom jer je htio, da i na dalje ostane susa i zega po svakolikom svijetu, dok se god ljudi ne obrate i ne poboljsaju. Po zapovjedi Bozijoj andjeo sidje na zemlju i udari zlatnim stapom u jednu pecinu, i odmah voda protece. Svijet navali hrpimice, da se okrijepi i da napoji marvu. Ko bi god dolazio, andjeo bi ga, koji je sa zlatnom sipkom stajao na kamenu, opomenuo, neka se pozuri, govoreci "Radi bolje" (brzo). Jedan izmedju svijeta upitace andjela: "Za sto, da tako hitimo, bozji andjele?" Andjeo mu odgovori da ce opet udariti stapom, da presusi voda. Na to vas narod popada nicice na zemlju i stane se moliti Bogu, da to ne bude. Bog im uslisi molitvu i tako vode ne prestade teci. A od andjelovog "Radi bolje", ostane i ime rijeci "Radobolja".
Do sezdesetih godina ovog stoljeca, starosjedioci uz Radobolju prepricavali su pricu koja kaze da u vrelu Radobolje ima gola golcata "ko od majke rodjena" vila koja se u svako doba kupa na vrelu. Ljudi su je vidjali u staro vrijeme, kaze prica, kako se kupa u vrelu - izasla bi pred sabah, sjedila na kamenu, a cim sunce grane, ona opet umakne u vrelo." I ovu pricu spomenuo je Ivan Zovko u svom tekstu.