Mali rajevi etnicke ociscenosti..

Cesto se mogu cuti tvrdnje da je u Bosni i Hercegovini uglavnom vec dovrsen proces etnicke teritorijalizacije, te da je zemlja prakticno razdijeljena na tri manje-vise homogena etnicka teritorija. Da te tvrdnje nisu lisene temelja, najbolje pokazuje etnicki sastav Republike Srpske, u kojoj je nasilnim i krvavim sredstvima, s kulminacijom u srebrenickom genocidu, udio nesrpskoga stanovnistva smanjen na simbolicnu mjeru, a povratak nepozeljnih inovjeraca i inonarodnjaka se uspjesno onemogucava sve do danas. No, istini za volju, Republika Srpska samo je najdrasticniji, ali ne i jedini primjer. Mnoge lokalne sredine pa i cijeli areali u Federaciji Bosne i Hercegovine takodjer su etncki prekomponovani i homogenizovani, u hrvatskom ili u bosnjackom smislu, te danas imaju posve drukcije etnicko-demografsko lice nego sto su ga imali do 1991/1992. (Najkrupniji primjer takve prekomponiranosti, s apsolutnom bosnjackom brojcanom vecinom, upravo je glavni grad drzave – Sarajevo.) Iako, dakle, uglavnom tacna s politicki apstraktnog i statistickog gledista, ova predodzba zahtijeva jednu vaznu korekciju. I pokraj sve masovnosti i upornosti najrazlicitijih vrsta etnickih ciscenja, ona nigdje nisu uspjela "idealno", nego su svugdje, manje ili vise, ostavila za sobom jedan broj drugih, i svugdje se stvorio povijesno novi odnos vecine i manjine. (Od toga su "postedjene" samo neke manje zone koje su uvijek i bile etnicki skoro potpuno homogene.) Na taj nacin je nastala vrlo komplicirana i razvedena slika, u kojoj se od mjesta do mjesta i od regije do regije pojedine etnicke zajednice smjenjuju u ulogama vecina i manjina: svaka je svakoj negdje vecina, negdje manjina